Najbolji Facebook statusi - Avgust - Stranica 410
Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme. Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki. A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali. Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome. Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali. To je trajalo sest mijeseci. Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi. Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje". Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali. Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu". Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget. Cutala je i jecala. Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim". Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu. Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime. Tea je polako i sigurno koracala u smrt. Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest. Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno. U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je: Petak 13 Dragi Oce "Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna. I poslije svega VOLI VAS VASA TEA". Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je: Subota14 Draga nasa Tea "Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove." Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO. Kristijanovi Roditelji... Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije.
Da li znate nekog Sašu? – E,sretoh jednog davno "od tada nemam apetit k'o nekad",,od nervoze samo žvaćem žvaku, jer tada prvi put osetih čudne leptiriće u stomaku… Kažem čudne! Jer taj osećaj i danas kada ga slučajno sretnem,i DALjE traje…Od tada ne znam kakvi su se sve "frajeri" pojavljivali,ali osećaj nikad nije bio tako magičan, već sasvim običan.. I još nešto je tu čudno, danas kada ga sretnem,i to vrlo retko,pokušavam da ga izbegnem,skrenem bilo gde samo da mu nisam blizu..i sve to ne radim namerno,već mahinalno,ni ja to ne razumem.. Da nije to ljubav? – ne znam ni ja! Ili je to zato što njemu ,sve to NIKAD nisam priznala,pa ne želim da on to primeti!? Sve to nikako ne razumem,jer nikad nisam izbegavala ni dobre,ni loše situacije već se hrabro suočavala…sve je ovo mnogo komplikovano,a on je tako jednostavan..Desi li se još nekom nešto slično ili sam jedina,ili slično baš sa nekim Saš… da ne pišem dalje:)laj ↟♡S
Stranica:
I gdje god bio gdje god te zivot vodio zali to sto za mene se nisi rodio i gdje god bio dio ces mene ostati moja ljubav samo jaca moze postati gdje god bio ti bices jedini
Bela kosulja i crna zenska nikada nemoze da izmodi :DDD