Najbolji Facebook statusi - Subota - Stranica 16
Učiteljica je učenicima za domaći zadatak dala da napišu sastav na temu "Mačka ima devet života." Sledećeg dana Perica je u školu doneo sledeći domaći rad: -"Moja sestra i njen dečko su sinoć sedeli u dnevnoj sobi i pričali. Onda je njen dečko... ugasio svetlo i počeli su se ljubiti. Mislim da je pri tome sestri postalo loše, jer joj je njen dečko posegnuo rukom pod bluzu, da proveri da li joj lupa srce. Isto tako kao što uvek radi stric Marko, koji je lekar. Nije znao naći srce i stiskao je i gnječio dugo vremena naokolo. Ja mislim da je sestri od toga postalo još lošije, jer je počela vrlo teško disati. Zbog toga nije više mogla sedeti i legla je na kauč. Onda je sestra dobila i temperaturu, rekla je da joj je strašno vruće i svukla bluzu. Mislim da je i njen dečko dobio od nje temperaturu, jer se i on svukao i legao kraj nje. Onda sam shvatio od kud dolazi ta visoka temperatura, od koje je oboma tako loše. Iz jaja njenog dečka izlegla se, naime, gorostasna glista. Video sam kako je ispuzala iz otkopčanih pantalona i postavila se uspravno, skoro vertikalno. Nešto takvo još nisam vedio. Bila je velika najmanje 20 cm. Kad je sestra videla strašnu glistu, silno se uplašila. Raskolačila je oči i široko otvorila usta. Ipak sestra je bila vrlo hrabra. Pokušala je glistu ubiti. Stavila ju je u usta i ugrizla je za vrat. Onda joj je verojatno pokušala isisati krv. Najednom je sestra ispustila smešan, grgljajući zvuk i pustila glistu. Verovatno je glista ugrizla nju. Onda ju je ponovno zgrabila i snažno držala, dok je njen dečko iz džepa izvadio brnjicu i natakao je glisti na glavu. Verovatno zato, da ne može više gristi i pljuvati. Sestra je legla na leđa i raširila noge, a njen dečko je legao na nju. Očito su hteli glistu zgnječiti među sobom kao valjak. Ali glista se borila kao luda, oboje su jecali i stenjali, bilo je strašno. Borili su se takvom silinom da su skoro prevrnuli kauč. Nakon duge i teške borbe, najednom su se smirili. Mislio sam, da je glista sada mrtva, jer je mlohavo visila, a iz nje je izašla njena utroba. Sestra i njezin dečko su bili smrtno umorni, ali su se ipak i dalje ljubili. Mislim da od radosti što su pobjedili tu strašnu životinju. Ali kakav šok! Glista nije bila mrtva, nego je još živela! Skočila je gore i opet se počela boriti. To se ponovilo nekoliko puta, sve dok moja sestra nije skočila na nju i pokušala je ubiti tako, da je svojom stražnjicom silovito udarala po glisti. Usprkos tome, tek je nakon 35 minutne borbe konačno bila mrtva. Dečko je uhvatio mrtvu glistu za uši i odneo je u wc. Svi kažu da mačka ima devet života. Ali ja sam juče ustanovio da gliste sigurno imaju nekoliko života više nego mačke!"
Ponekad je čudno čega se sve sjetiš, onako nasumično, kad si sam u ranim satima, tik pred zoru. Kad svi spavaju, i ti si jedini budan. Osjetila su nekako oštrija. Lakše se čuje vjetar u krošnjama vani. Čudiš se sjenama koje se igraju po stropu sobe. A misli lutaju, i sjećanja, koja bi najradije potisnuli, sama od sebe naviru. A ponekad se vrate i svi oni osjećaji za koje smo mislili da su odavno pokopani. To su momenti kada misli odlutaju daleko, ondje gdje žive duhovi našeg života. Mali podsjetnici na našu prošlost, sve što je bilo i što je možda moglo biti. Može se to nazvati emotivnim grobljem na koje se možda ne bismo trebali vraćati, ali ja s tim nekako ponekad imam teškoća, pa s vremena na vrijeme opet tamo zalutam. I srce ponovno počne udarati po dobro poznatom ritmu, u onom istom tempu. I nekako uranjam u ono što je nekad bilo i koliko je dobro bilo. I fali mi to. Osjećaj bliskosti, sigurnosti, povezanosti, na mahove obostrana luđačka opsesija. Čak i to mami osmjeh na lice. Ali onda me u stvarnost grubo vrati praktični, pragmatični mozak. Sjetiš se da te osobe više nema. Više nema razgovora u rane jutarnje sate. I neminovno, prije ili kasnije, pojavi se i ona dobro poznata bol. Spoznaja da toga svega više nema. I misli tu ostaju još koji tren. Podsjećaju da, iako je sve apsolvirano i završeno, od ljubavi ostaju barem sjećanja. A onda i ta sjećanja, barem na neko vrijeme i do neke nove zore, blijede. Taj je život proživljen. P Najbolje je ostaviti ta sjećanja, prihvatiti ih kao dio životnog iskustva.Živjeti u prošlosti je opasno. Zato kad u posjet dođu ovi "duhovi" ne treba im dozvoliti da se predugo zadržavaju. Njihova je svrha podsjetiti nas da, iako su te osobe otišle iz našeg života, to je barem dokaz da smo sposobni voljeti i biti voljeni. Ljubav. Taj iracionalni, a opet racionalni, osjećaj. Jedini koji nam istovremeno donosi sreću i žalost. Veličanstvena katastrofa koja se traži repete. Uvijek nas povrijedi, i mi uvijek kažemo kako nikad nećemo dozvoliti da nam se to ponovno dogodi.A opet, s vremenom, mnogi od nas dignu se na noge i ponovno sve riskiraju.
Stranica:
Nema potrebe da se mrzimo, ako već nismo uspeli da se volimo. :)
Muski prijatelj. ♥ Jer su mnogo bolji od laznih drugarica.