Best statuses Najbolji statusi Najboljši statusi Najbolji statusi Najbolji statusi Најбољи статуси

Novi Facebook statusi - Stranica 16

Ponekad je čudno čega se sve sjetiš, onako nasumično, kad si sam u ranim satima, tik pred zoru. Kad svi spavaju, i ti si jedini budan. Osjetila su nekako oštrija. Lakše se čuje vjetar u krošnjama vani. Čudiš se sjenama koje se igraju po stropu sobe. A misli lutaju, i sjećanja, koja bi najradije potisnuli, sama od sebe naviru. A ponekad se vrate i svi oni osjećaji za koje smo mislili da su odavno pokopani. To su momenti kada misli odlutaju daleko, ondje gdje žive duhovi našeg života. Mali podsjetnici na našu prošlost, sve što je bilo i što je možda moglo biti. Može se to nazvati emotivnim grobljem na koje se možda ne bismo trebali vraćati, ali ja s tim nekako ponekad imam teškoća, pa s vremena na vrijeme opet tamo zalutam. I srce ponovno počne udarati po dobro poznatom ritmu, u onom istom tempu. I nekako uranjam u ono što je nekad bilo i koliko je dobro bilo. I fali mi to. Osjećaj bliskosti, sigurnosti, povezanosti, na mahove obostrana luđačka opsesija. Čak i to mami osmjeh na lice. Ali onda me u stvarnost grubo vrati praktični, pragmatični mozak. Sjetiš se da te osobe više nema. Više nema razgovora u rane jutarnje sate. I neminovno, prije ili kasnije, pojavi se i ona dobro poznata bol. Spoznaja da toga svega više nema. I misli tu ostaju još koji tren. Podsjećaju da, iako je sve apsolvirano i završeno, od ljubavi ostaju barem sjećanja. A onda i ta sjećanja, barem na neko vrijeme i do neke nove zore, blijede. Taj je život proživljen. P Najbolje je ostaviti ta sjećanja, prihvatiti ih kao dio životnog iskustva.Živjeti u prošlosti je opasno. Zato kad u posjet dođu ovi "duhovi" ne treba im dozvoliti da se predugo zadržavaju. Njihova je svrha podsjetiti nas da, iako su te osobe otišle iz našeg života, to je barem dokaz da smo sposobni voljeti i biti voljeni. Ljubav. Taj iracionalni, a opet racionalni, osjećaj. Jedini koji nam istovremeno donosi sreću i žalost. Veličanstvena katastrofa koja se traži repete. Uvijek nas povrijedi, i mi uvijek kažemo kako nikad nećemo dozvoliti da nam se to ponovno dogodi.A opet, s vremenom, mnogi od nas dignu se na noge i ponovno sve riskiraju.Ponekad je čudno čega se sve sjetiš, onako nasumično, kad si sam u ranim satima, tik pred zoru. Kad svi spavaju, i ti si jedini budan. Osjetila su nekako oštrija. Lakše se čuje vjetar u krošnjama vani. Čudiš se sjenama koje se igraju po stropu sobe. A misli lutaju, i sjećanja, koja bi najradije potisnuli, sama od sebe naviru. A ponekad se vrate i svi oni osjećaji za koje smo mislili da su odavno pokopani. To su momenti kada misli odlutaju daleko, ondje gdje žive duhovi našeg života. Mali podsjetnici na našu prošlost, sve što je bilo i što je možda moglo biti. Može se to nazvati emotivnim grobljem na koje se možda ne bismo trebali vraćati, ali ja s tim nekako ponekad imam teškoća, pa s vremena na vrijeme opet tamo zalutam. I srce ponovno počne udarati po dobro poznatom ritmu, u onom istom tempu. I nekako uranjam u ono što je nekad bilo i koliko je dobro bilo. I fali mi to. Osjećaj bliskosti, sigurnosti, povezanosti, na mahove obostrana luđačka opsesija. Čak i to mami osmjeh na lice. Ali onda me u stvarnost grubo vrati praktični, pragmatični mozak. Sjetiš se da te osobe više nema. Više nema razgovora u rane jutarnje sate. I neminovno, prije ili kasnije, pojavi se i ona dobro poznata bol. Spoznaja da toga svega više nema. I misli tu ostaju još koji tren. Podsjećaju da, iako je sve apsolvirano i završeno, od ljubavi ostaju barem sjećanja. A onda i ta sjećanja, barem na neko vrijeme i do neke nove zore, blijede. Taj je život proživljen. P Najbolje je ostaviti ta sjećanja, prihvatiti ih kao dio životnog iskustva.Živjeti u prošlosti je opasno. Zato kad u posjet dođu ovi "duhovi" ne treba im dozvoliti da se predugo zadržavaju. Njihova je svrha podsjetiti nas da, iako su te osobe otišle iz našeg života, to je barem dokaz da smo sposobni voljeti i biti voljeni. Ljubav. Taj iracionalni, a opet racionalni, osjećaj. Jedini koji nam istovremeno donosi sreću i žalost. Veličanstvena katastrofa koja se traži repete. Uvijek nas povrijedi, i mi uvijek kažemo kako nikad nećemo dozvoliti da nam se to ponovno dogodi.A opet, s vremenom, mnogi od nas dignu se na noge i ponovno sve riskiraju.
Nijedan čovek nema dovoljno dobro pamćenje da bi bio uspešan lažov.Nijedan čovek nema dovoljno dobro pamćenje da bi bio uspešan lažov.
Čovek uvek želi da korača napred. Čak i kada se osvrće prošlosti to čini da bi koračao sigurnije napred. Ali po nekad ići napred znači vratiti se nazad, i raščistiti sa prošlošću, jer da bi smo napisali novu priču, naš papir mora biti prazan."Čovek uvek želi da korača napred. Čak i kada se osvrće prošlosti to čini da bi koračao sigurnije napred. Ali po nekad ići napred znači vratiti se nazad, i raščistiti sa prošlošću, jer da bi smo napisali novu priču, naš papir mora biti prazan."
Sve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s čim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tuđe, ničije, ne štiti. To je kao vjetar, ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir. Meša SelimovićSve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s čim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tuđe, ničije, ne štiti. To je kao vjetar, ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir. Meša Selimović
“Život se može razumjeti samo gledajući unatrag, ali se može živjeti gledajući samo naprijed.”“Život se može razumjeti samo gledajući unatrag, ali se može živjeti gledajući samo naprijed.”
"U životu svakog muškarca, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu, kao što u životu svake žene, postoji samo jedan muškarac sa kojim se oseća kompletna. Pronaći se, sudbina je malobrojnih! Svi ostali su prinuđeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva, traganja i neprekidne čežnje!""U životu svakog muškarca, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu, kao što u životu svake žene, postoji samo jedan muškarac sa kojim se oseća kompletna. Pronaći se, sudbina je malobrojnih! Svi ostali su prinuđeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva, traganja i neprekidne čežnje!"
"Ne obraćaj pažnju na one što te mrze. Pažnja je baš ono što žele.""Ne obraćaj pažnju na one što te mrze. Pažnja je baš ono što žele."
Neko me jednom pitao: "Zašto uvek biraš teži put?", a ja odgovorih: "Zašto ti misliš da ja vidim dva puta...???"Neko me jednom pitao: "Zašto uvek biraš teži put?", a ja odgovorih: "Zašto ti misliš da ja vidim dva puta...???"
"Badava ti odelo ako si smeće u duši… badava ti i moćan auto ako ti on treba da bi te ljudi cenili…. . .badava velika i lepa kuća ako će gosti doći samo da bi rekli da su bili u njoj . . …Na sebe obuci dušu provozaj se razumom, a nastani se u ljudskim srcima, i tek tada češ biti čovek...""Badava ti odelo ako si smeće u duši… badava ti i moćan auto ako ti on treba da bi te ljudi cenili…. . .badava velika i lepa kuća ako će gosti doći samo da bi rekli da su bili u njoj . . …Na sebe obuci dušu provozaj se razumom, a nastani se u ljudskim srcima, i tek tada češ biti čovek..."
Neko je upitao jednog mudraca za značenje žene. Odgovor je bio: "Ona je poput površine stakla, prozirna tako da vidiš njenu unutrašnjost. Što više nježno brišeš, više će zasijati. Možeš vidjeti svoj odraz na njemu, kao da čuva sliku tebe u sebi. Ako ga nekada slomiš, bit će ti jako teško prikupiti razbijene komade. Iako si ih sve prikupio, nećeš ih sklopiti kao što su bili. Svaki put kada prođeš rukom kuda je lomljeno, povrijedićeš svoju ruku.Neko je upitao jednog mudraca za značenje žene. Odgovor je bio: "Ona je poput površine stakla, prozirna tako da vidiš njenu unutrašnjost. Što više nježno brišeš, više će zasijati. Možeš vidjeti svoj odraz na njemu, kao da čuva sliku tebe u sebi. Ako ga nekada slomiš, bit će ti jako teško prikupiti razbijene komade. Iako si ih sve prikupio, nećeš ih sklopiti kao što su bili. Svaki put kada prođeš rukom kuda je lomljeno, povrijedićeš svoju ruku.
Stranica: